Ksenija Abramović
Čedo Antolić
Luka Balvan
mons. Lovro Cindori
mons. Marko Cvitkušić
Ivan Čermak
Ante Gotovina
Marija Halić
Tihana Herceg Ivšić
Karlo Ivančić
Josip Klemm
Venera Kordić
Ivica Kostelić
Niko Kovač
Anto Kovačević
Niko Kranjčar
Zlatko Kranjčar
Damir Kukuruzović
Monika Leskovar
Mladen Markač
akademik Josip Pečarić
Marko Perković - Thompson
Marijana Petir
Božo Prka
Marija Slišković
mons. Vladimir Stanković
dr. Josip Stjepandić
Stanko Šarić
Đurđa Šušak
Zdravko Tomac
Zoran Vakula
Davor Vrbanek


 

 

 

    

 

 

 

 

Čedo Antolić

    

Duhovni pjesnik i kantautor.

 

Duhovnom glazbom počinje se baviti 1974. godine u sastavu „Kraljica Apostola“, pri isusovačkom samostanu na zagrebačkom Fratrovcu. Sastav kasnije mijenja ime u „Kyrios“ te 1979. godine nastupa i pobjeđuje na prvom hrvatskom festivalu duhovne glazbe (Uskrsfest) s Antolićevom „Pjesmom svakodnevnom“. Sljedeće godine u izdanju Kršćanske sadašnjosti sastav objavljuje i istoimeni album koji uključuje šest Antolićevih autorskih pjesama. Grupa „Kyrios“ djeluje do 1988. godine, kada Antolić osniva „Jutro života“, a potom se pridružuje skupini „O. Ante Antić“, s kojom sljedećih nekoliko godina svake nedjelje nastupa u crkvi Gospe Lurdske.

1997. godine osniva grupu „Stil“, a iste objavljuje i retrospektivni album „Stvaranje“ koji sadrži 21 autorsku pjesmu, nastalu u razdoblju od 1988. do 1997. godine. 2004. godine u izdanju Glasa koncila objavljuje album „Jutro“. Antolić također surađuje i na albumima glazbenice Željke Marinović kao tekstopisac i skladatelj te je jedan od zaslužnih za prvi „Porin“ za duhovnu glazbu koji je 2001. godine dobio album Željke Marinović „Želim ti dati najbolje“. Album Željke Marinović „Svjetionik“, na kojemu je Antolić autor pjesama, 2009. godine također dobiva „Porin“ za najbolji album duhovne glazbe.

       

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Luka Balvan

 

Kantautor popularne duhovne glazbe.

 

Rođen je 1967. god. kao četvrto dijete Banjolučanina oca Mirka i majke Ane, rođene Vukoja, porijeklom iz Širokog Brijega. Roditelji su mu se vjenčali 1958. u Banjoj Luci, u crkvi sv. Antuna Padovanskog, u kojoj je Luka kršten. Još kao dječak od deset godina Luka je počeo svirati gitaru koju ni danas ne ispušta iz ruku. Tijekom djetinjstva aktivno je bio uključen u glazbeni život Crkve, škole i svojega rodnog grada, Banje Luke. Od malena je redovito odlazio na misu i vjeronauk te zajedno s majkom i sestrama pjevao u crkvenom zboru. Svećenici i časne sestre redovito su dolazili u njihov dom. Kroz te je susrete Luka produbio svoju vjeru. Na poziv svoje najstarije sestre Vesne, godine 1986. došao je u Zagreb te otišao na duhovnu obnovu dr. Tomislava Ivančića. Tada je prvi put doživio da se Gospodin može slaviti svim instrumentima. U to je vrijeme u Banjoj Luci imao bend s kojim je nastupao po hotelima i restoranima te je crkvena glazba bila daleko od njega. Kada je vidio mlade na duhovnoj obnovi, u njemu se probudila ljubav prema duhovnoj glazbi koja je, kaže, kao lahor ušla u njegov život. Dolaskom na studij u Zagreb počeo je pisati duhovne pjesme i duhovno rasti. Pratio je dr. Ivančića na duhovnim obnovama i seminarima. Krajem osamdesetih godina u Zagrebu su postojali molitveni centri i znalo se gdje se kojim danom moli. Tako je 1989. bio na molitvi kod franjevaca na Kaptolu gdje je upoznao fra Zvjezdana Linića, kod kojega od tada do danas svira i pjeva, a ponajviše u „Kući susreta Tabor“ u Samoboru.

   

 

 

   
 

 

 

 

mons. Lovro Cindori

 

Svećenik, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. 

 

Lovru Cindorija za svećenika je zaredio ondašnji zagrebački nadbiskup dr. Franjo Šporer, 1961. godine. Početkom 1963. godine, nakon šest mjeseci boravka u Radoboju, dolazi kao kapelan u Mariju Bistricu, odakle 1968. odlazi za upravitelja župe Ozalj i Vrhovac. Poslije četiri godine, 13. veljače 1972. godine, tadašnji biskup Franjo Kuharić dekretom ga šalje za upravitelja bistričkog svetišta, gdje ostaje pune 32 godine. Tu doživljava velike uspjehe u upravljanju svetištem, a vrhunac je dolazak Svetog Oca 1998. godine, kada je tom prigodom u Mariji Bistrici proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca.

   

 

 

   

 

 

 

 

 

 

 

mons. Marko Cvitkušić

 

Svećenik, kancelar Sisačke bikupije. 

 

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1976. godine po rukama sarajevskog pomoćnog biskupa Tomislava Jablanovića. Obnaša službu kapelana u župama Sv. Petra i Pavla u Kaknju, Sv. Josipa u Sarajevu i Sv. Jurja u Derventi od 1977. do 1979. godine, kada ga sarajevski nadbiskup Marko Jozinović dodjeljuje Baselskoj biskupiji u Švicarskoj, gdje obnaša službu župnog vikara u Reinachu do godine 1983. Od 1983. do 2004. godine obnaša službu župnika na tri njemačke župe u dijecezi Augsburg, a zatim ga zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić imenuje župnikom župe Uznesenja BD Marije u Pešćenici, gdje boravi od 2004. do 2012. godine. U veljači 2010. godine sisački biskup Vlado Košić ga je imenovao kancelarom Sisačke biskupije, u ožujku 2012. kanonikom Stolnog Kaptola Sv. Križa u Sisku, a u travnju iste godine prepoštom.

 

 

       

 

 

 

 

 

 

 

 Ivan Čermak

 

Poduzetnik, političar i umirovljeni general Hrvatske vojske. 

 

U razdoblju od 1990 do 1991 obnašao je dužnost dopredsjednika izvršnog odbora HDZ-a i bio savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Od 1991. do 1993. godine Čermak je obnašao funkciju pomoćnika ministra obrane u Hrvatskoj vladi, a 1993. imenovan je ministrom trgovine, brodogradnje i energetike. 5. kolovoza 1995. imenovan je zapovjednikom Zbornog mjesta Knin i na tom je položaju bio do 15. studenog 1995. Kao bivši zapovjednik Zbornog mjesta Knin nakon Oluje imao je zadaću stvaranja uvjeta za normalan život i obnovu gospodarstva u Kninu.

Bio je supotpisnik Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine, zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala.

   

 

 

   
 

 

 

 

 

 Ante Gotovina

   Umirovljeni general Hrvatske vojske i heroj Domovinskog rata.
   

 

 

   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Tihana Herceg Ivšić

 

Glazbenica, mezzosopran. 

 

Operna i koncertna djelatnost Tihane Herceg Ivšić obuhvaća nastupe u Sjedinjenim Američkim Državama, Srednjoj Europi i rodnoj Hrvatskoj. Glazbeno školovanje započinje u Glazbenoj školi Frana Lhotke u Sisku, u razredu prof. Marice Pernar, a nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, diplomirajući solo pjevanje u klasi prof. Marije Borčić. Za vrijeme studija  debitirala je u operi Hrvatskog narodnog kazališta u ulozi Cherubina u Mozartovom „Figarovom Piru“, što je bio početak daljnje uspješne operne i koncertne karijere.

Na koncertnom podiju nastupila je sa simfonijskim orkestrom Hrvatskog glazbenog zavoda u Hrvatskoj i u Njemačkoj, Los Angeleskom filharmonijom, Santa Barbara Master Chorale, Cuestamaster Chorale, Angeles Chorale i New England simfonijskim ansamblom u poznatoj koncertnoj dvorani „Carnegie Hall“ u New Yorku, pjevajući djela kao sto su: Handelov oratorij „Messia“, Mozartove „Veliku misu u c-molu“, „Krunidbenu misu“ i „Requiem“, Bachov „Magnificat“ i „Paukenmesse“ J. Haydnate te Requiem“ madžarskog kompozitora F. Hidasa.

Dobitnica je brojnih priznanja i nagrada, a posebno se mogu istaknuti: pjevačko natjecanje Metropolitan Opere, natjecanje „New York/New Jersey Alliance of Performing Artists“, „Santa Barbara Performing Foundation“, natjecanje mladih pjevača Hrvatske kao i dvije „Rektorove nagrade“ Sveučilišta u Zagrebu.  Danas djeluje u Hrvatskoj kao koncertna i operna umjetnica te utemeljiteljica udruge „Siscia Vox Mundi“ sa seminarskim radom za vokalne umjetnike.

         

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Karlo Ivančić

 

 

Glazbenik, pijanist.

 

magistrirao je klavir u razredu Dalibora Cikojevića na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu na kojoj se trenutno usavršava u razredu Rubena Dalibaltayana. Osvojio je sedamnaest nagrada na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima. Posljednja nagrada je nagrada Heferer na 4. međunarodnom pijanističkom natjecanju Svetislav Stančić, u Zagrebu 2011. godine. Pored natjecanja, zapažene nastupe imao je na raznim festivalima i smotrama te je sudjelovao na seminarima uglednih hrvatskih i inozemnih profesora i pijanista (Noel Flores, Karl-Heinz Kämmerling, Eugen Indjić, Sijavuš Gadjijev, Piotr Paleczny, Avedis Kouyoumdjian, Martin Hughes, Péter Nagy, Grigorij Gruzman, Veljko Glodić, Đuro Tikvica). Održavao je samostalne recitale diljem Hrvatske, u Hrvatskom glazbenom zavodu te u dvoranama Matice hrvatske i Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. 2009. godine nastupio je kao solist uz pratnju Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Tomislava Fačinija. Dobitnik je stipendije Muzičke akademije za seminar u sklopu Ljetne akademije Prag-Beč-Budimpešta. Akademsku godinu 2011./2012. proveo je na usavršavanju kod Balázsa Szokolaya u Weimaru i Grazu. Stipendist je Sisačko-moslavačke županije i član ogranka mladih Matice hrvatske.

         

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ivica Kostelić

  Olimpijac, nositelj četiri srebrna olimpijska odličja. 

 

Olimpijac i osvajač četiri olimpijska srebrna odličja u alpskom skijanju; pripada krugu najboljih hrvatskih športaša svih vremena. Ivica Kostelić rodio se 23. studenoga 1979. godine u Zagrebu. Od malih nogu pokazivao je skijašku nadarenost pobjeđujući na dječjim skijaškim natjecanjima već 1992. god., od kada osvaja prva mjesta na svim važnijim utrkama u Italiji, Francuskoj i Sloveniji.

Na ZOI je nastupio četiri puta: u Salt Lake Cityju 2002., u Torinu 2006., gdje je osvojio prvo hrvatsko olimpijsko odličje u muškoj konkurenciji na Zimskim igrama, u Vancouveru 2010., gdje je briljirao s još dva srebrna odličja., te u Sočiju 2014. godine (osvojeno još jedno srebro).

Prvi olimpijski nastup u Salt Lake Cityju 2002. proslavio je odličnim 9. mjestom u veleslalomu, a na idućim ZOI, 2006. u Torinu, osvaja srebrnu medalju u kombinaciji. Bilo je to prvo olimpijsko odličje za hrvatski zimski šport u muškoj konkurenciji. Slalomsku je utrku završio na 6. mjestu. U Vancouveru 2010., uz srebrno odličje u super kombinaciji, osvaja i srebro u svojoj najjačoj disciplini, slalomu. U veleslalomu je bio 7., a u superveleslalomu 16. Svoje uspjehe na ZOI-u nastavio je u ruskom Sočiju 2014. godine, srebrnim odličjem u disciplini super kombinacija.

U svjetskom je kupu dosad upisao 26 pobjeda - 15 u slalomu, 9 u kombinaciji te po jednu u superveleslalomu i paralelnom slalomu. Usto ima i zlatno odličje u slalomu sa Svjetskog prvenstva u St. Moritzu 2003. godine, brončano u superveleslalomu sa SP-a godine 2011. u Garmishu te srebro iz Schladminga 2013. godine (super kombinacija). Da je najsvestraniji skijaš današnjice potvrdio je osvajanjem Velikog kristalnog globusa u sezoni 2010./2011.

 

„Poštovani studenti, stipendisti i donatori. Davati najbolje od sebe jedna je od najljepših odlika pojedinca, a takvim djelovanjem, uz njegovanje drugih vrijednosti, prosperira i cijelo društvo. Svi smo povezani na stvarni način prema principu primanja i davanja, a stipendisti i donatori su divan primjer toga. Podupiranje studenata u Hrvatskoj znači izravnu dobrobit za razvoj punih potencijala našega društva i domovine.“

Ivica Kostelić

 

   

 

 

   
 

 

 

 

Niko Kranjčar

 

Nogometni reprezentativac. 

 

Sin je nogometne legende zagrebačkog Dinama i Rapida iz Beča, Zlatka "Cice" Kranjčara. Niko nastupa za A reprezenatciju Hrvatske te je prošao sve omladinske reprezentacije. Već sa 16 i pol godina prozivali su ga velikim talentom i budućnosti hrvatskog nogometa, uz nerijetko uspoređivanje sa najvećim europskim igračima poput Zidanea. Prvi službeni nastup za zagrebački Dinamo, zabilježio je 2001. sa 16 godina.

   

 

 

   
 

 

 

 

Zlatko "Cico" Kranjčar

 

Nogometaš i nogometni trener. 

 

Zlatko Kranjčar dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" 2005. godine. Nakon Miroslava Ćire Blaževića, s 4 osvojena trofeja u dva trenerska mandata u Maksimiru, treći je najtrofejniji trener u povijesti GNK Dinamo. Proslavio se Cico potezom fair-playa 3. svibnja 2012. u utakmici iranskog prvenstva 2011./12. godine, kad je naredio svom igraču koji je trebao izvesti jedanaesterac neka ga promaši, budući da je sudac dosudio jedanaesterac u okolnostima u kojima ga uopće nije trebao dosuditi.

   

 

 

   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Damir Kukuruzović

  Glazbenik, jazz gitarista.

 

Damir Kukuruzović svojevrstan je homage glazbi D. Reinhardta i S. Grappellia, dvojca koji je obilježio europsku glazbu 20. stoljeća, a sam Kukuruzović, inače vlasnik Siscia jazz cluba, već dugi niz godina slovi kao jedan od najvjernijih sljedbenika Djanga Reinhardta u Hrvatskoj. Najpoznatiji promotor francuskog jazza, Kukuruzovićev quartet, nastupao je na svim bitnijim festivalima u zemlji i inozemstvu promovirajući tradiciju Djangove glazbe i jazza. Na svom cd-u Green Hill Gipsy Swing, svirao je s najznačajnijim predstavnikom tog stila u svijetu,francuskim gitaristom Angelom  Debarreom te violinistom Loulou Djinom. Godine 2009. imao je turneju nazvanu „pariško čudo naharmonici“s Ludovicom Beierom, jednim od najtraženijih jazz harmonikaša današnjice. Na svom je glazbenom putu Kukuruzović surađivao i s drugim značajnim imenima iz svijeta jazza kao što je, Adrian B. Burns ( poznat po svojim nastupima s Billom Wymanom i Rhitam Kingsima), Raphael Fays najpoznatiji romski flamenco ghitarist,a 2011. godine imao je zajedničku tuneju s vrlo traženim manouche glazbenikom iz Strassburga, Yourgui Loefflerom. Surađivao je i sa Zaz (danas  najpoznatijom pjevačicom Europe), Wawau Adlerom, Zoranom Predinom, Telefon Blues Bandom, Jasnom Bilušić, Soul Fingersima, Mirom Ungarom,Terezom Kesovijom itd.. Osim quarteta Kukuruzović se u rodnom Sisku 2005. godine odlučuje utemeljiti Siscia jazz club internacionalnog značaja, te međunarodni festival jazza i bluesa (Siscia open jazz & blues festival) na obalama Kupe koji su do sada posjetili mnogi svjetski jazz glazbenici. Fender Mega Muzika, 2011. godine dodijelila mu je nagradu za najistaknutijeg akustičnog jazz gitaristu Hrvatske.

         
         
Joomla 3.0 Templates - by Joomlage.com