Ksenija Abramović
Čedo Antolić
Luka Balvan
Lovro Cindori
Marko Cvitkušić
Ivan Čermak
Ante Deur
Ante Gotovina
Đuro Glagoški
Marija Halić
Tihana Herceg Ivšić
Karlo Ivančić
Josip Klemm
Venera Kordić
Ivica Kostelić
Niko Kovač
Anto Kovačević
Dario Kordić
Niko Kranjčar
Zlatko Kranjčar
Tomislav Kršnjavi
Damir Kukuruzović
Monika Leskovar
Mladen Markač
akademik Josip Pečarić
Željka Markić
Marko Perković - Thompson
Marijana Petir
Božo Prka
Marija Slišković
Jakov Sedlar
dr. Josip Stjepandić
Stanko Šarić
Marija i Matko Šemeret
Đurđa Šušak
Zdravko Tomac
Zoran Vakula
Davor Vrbanek
 
 

 

    

 

 

 

 

Čedo Antolić

    

Duhovni pjesnik i kantautor.

 

Duhovnom glazbom počinje se baviti 1974. godine u sastavu „Kraljica Apostola“, pri isusovačkom samostanu na zagrebačkom Fratrovcu. Sastav kasnije mijenja ime u „Kyrios“ te 1979. godine nastupa i pobjeđuje na prvom hrvatskom festivalu duhovne glazbe (Uskrsfest) s Antolićevom „Pjesmom svakodnevnom“. Sljedeće godine u izdanju Kršćanske sadašnjosti sastav objavljuje i istoimeni album koji uključuje šest Antolićevih autorskih pjesama. Grupa „Kyrios“ djeluje do 1988. godine, kada Antolić osniva „Jutro života“, a potom se pridružuje skupini „O. Ante Antić“, s kojom sljedećih nekoliko godina svake nedjelje nastupa u crkvi Gospe Lurdske.

1997. godine osniva grupu „Stil“, a iste objavljuje i retrospektivni album „Stvaranje“ koji sadrži 21 autorsku pjesmu, nastalu u razdoblju od 1988. do 1997. godine. 2004. godine u izdanju Glasa koncila objavljuje album „Jutro“. Antolić također surađuje i na albumima glazbenice Željke Marinović kao tekstopisac i skladatelj te je jedan od zaslužnih za prvi „Porin“ za duhovnu glazbu koji je 2001. godine dobio album Željke Marinović „Želim ti dati najbolje“. Album Željke Marinović „Svjetionik“, na kojemu je Antolić autor pjesama, 2009. godine također dobiva „Porin“ za najbolji album duhovne glazbe.

 
       

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Luka Balvan

 

Kantautor popularne duhovne glazbe.

 

Rođen je 1967. god. kao četvrto dijete Banjolučanina oca Mirka i majke Ane, rođene Vukoja, porijeklom iz Širokog Brijega. Roditelji su mu se vjenčali 1958. u Banjoj Luci, u crkvi sv. Antuna Padovanskog, u kojoj je Luka kršten. Još kao dječak od deset godina Luka je počeo svirati gitaru koju ni danas ne ispušta iz ruku. Tijekom djetinjstva aktivno je bio uključen u glazbeni život Crkve, škole i svojega rodnog grada, Banje Luke. Od malena je redovito odlazio na misu i vjeronauk te zajedno s majkom i sestrama pjevao u crkvenom zboru. Svećenici i časne sestre redovito su dolazili u njihov dom. Kroz te je susrete Luka produbio svoju vjeru. Na poziv svoje najstarije sestre Vesne, godine 1986. došao je u Zagreb te otišao na duhovnu obnovu dr. Tomislava Ivančića. Tada je prvi put doživio da se Gospodin može slaviti svim instrumentima. U to je vrijeme u Banjoj Luci imao bend s kojim je nastupao po hotelima i restoranima te je crkvena glazba bila daleko od njega. Kada je vidio mlade na duhovnoj obnovi, u njemu se probudila ljubav prema duhovnoj glazbi koja je, kaže, kao lahor ušla u njegov život. Dolaskom na studij u Zagreb počeo je pisati duhovne pjesme i duhovno rasti. Pratio je dr. Ivančića na duhovnim obnovama i seminarima. Krajem osamdesetih godina u Zagrebu su postojali molitveni centri i znalo se gdje se kojim danom moli. Tako je 1989. bio na molitvi kod franjevaca na Kaptolu gdje je upoznao fra Zvjezdana Linića, kod kojega od tada do danas svira i pjeva, a ponajviše u „Kući susreta Tabor“ u Samoboru.

 
   

 

 

     
 

 

 

 

mons. Lovro Cindori

 

Svećenik, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. 

 

Lovru Cindorija za svećenika je zaredio ondašnji zagrebački nadbiskup dr. Franjo Šporer, 1961. godine. Početkom 1963. godine, nakon šest mjeseci boravka u Radoboju, dolazi kao kapelan u Mariju Bistricu, odakle 1968. odlazi za upravitelja župe Ozalj i Vrhovac. Poslije četiri godine, 13. veljače 1972. godine, tadašnji biskup Franjo Kuharić dekretom ga šalje za upravitelja bistričkog svetišta, gdje ostaje pune 32 godine. Tu doživljava velike uspjehe u upravljanju svetištem, a vrhunac je dolazak Svetog Oca 1998. godine, kada je tom prigodom u Mariji Bistrici proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca.

 
   

 

 

     

 

 

 

 

 

 

 

mons. Marko Cvitkušić

 

Svećenik, kancelar Sisačke bikupije. 

 

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1976. godine po rukama sarajevskog pomoćnog biskupa Tomislava Jablanovića. Obnaša službu kapelana u župama Sv. Petra i Pavla u Kaknju, Sv. Josipa u Sarajevu i Sv. Jurja u Derventi od 1977. do 1979. godine, kada ga sarajevski nadbiskup Marko Jozinović dodjeljuje Baselskoj biskupiji u Švicarskoj, gdje obnaša službu župnog vikara u Reinachu do godine 1983. Od 1983. do 2004. godine obnaša službu župnika na tri njemačke župe u dijecezi Augsburg, a zatim ga zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić imenuje župnikom župe Uznesenja BD Marije u Pešćenici, gdje boravi od 2004. do 2012. godine. U veljači 2010. godine sisački biskup Vlado Košić ga je imenovao kancelarom Sisačke biskupije, u ožujku 2012. kanonikom Stolnog Kaptola Sv. Križa u Sisku, a u travnju iste godine prepoštom.

 

 

 

         

 

 

 

 

 

 

 

 Ivan Čermak

 

Poduzetnik, političar i umirovljeni general Hrvatske vojske. 

 

U razdoblju od 1990 do 1991 obnašao je dužnost dopredsjednika izvršnog odbora HDZ-a i bio savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Od 1991. do 1993. godine Čermak je obnašao funkciju pomoćnika ministra obrane u Hrvatskoj vladi, a 1993. imenovan je ministrom trgovine, brodogradnje i energetike. 5. kolovoza 1995. imenovan je zapovjednikom Zbornog mjesta Knin i na tom je položaju bio do 15. studenog 1995. Kao bivši zapovjednik Zbornog mjesta Knin nakon Oluje imao je zadaću stvaranja uvjeta za normalan život i obnovu gospodarstva u Kninu.

Bio je supotpisnik Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine, zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala.

 
   

 

 

     

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Ante Gotovina

 

 Umirovljeni general Hrvatske vojske i heroj Domovinskog rata.

 

Ante Gotovina jedan je od istaknutih sudionika rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovinii od 1991. do 1995. 

U kontaktima s hrvatskim iseljenicima u Argentini saznanje za proglašenje hrvatske samostalnosti, te se brzo odlučuje se na povratak u Hrvatsku. Ubrzo se priključio Zboru narodne garde, a u lipnju postaje načelnik za operacijske i nastavne poslove 1. gardijske brigade. U srpnju je postavljen za zapovjednika izvidničke satnije u toj brigadi. Nakon ranjavanja i oporavka, od veljače do svibnja je zamjenik zapovjednika posebne postrojbe pri Glavnom stožeru HV-a. Od svibnja do listopada 1992. je zapovjednik HVO-a Livno, gdje su kod Rujana zaustavljene srpske snage.  Jedan je od glavnih zapovjednika u akciji Maslenica. Voditelj je operacija kojima su tijekom desetak mjeseci slamane srpske snage u Livanjskom polju, te na obroncima Dinare i Šatora. U oslobodilačkoj operaciji Knina, postrojbe pod njegovim zapovjedništvom drugog dana Oluje, 5. kolovoza 1995. ulaze u Knin.  Predsjednik Tuđman imenovao ga je 12. siječnja 1996. za glavnog inspektora Hrvatske vojske. Haaški sud podiže 2001. optužnicu protiv generala Gotovine po široko tumačenoj zapovjednoj odgovornosti zbog navodnog planiranja etničkog čišćenja i ratnih zločina. Gotovina tada napušta Hrvatsku. Tadašnja glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte optužuje u više navrata hrvatsku vlast da skriva Gotovinu i podupire njegov bijeg. 

Gotovina je uhićen 7. prosinca 2005. na Kanarskom otočju u Španjolskoj. Suđenje je počelo 11. ožujka 2008. U prvostupanjskoj presudi od 5. travnja 2011. osuđen je na 24 godine zatvora kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata zbog djela progona, deportacije, pljačke, razaranja. Presuda se temeljila na tezi o prekomjernom granatiranju Knina, no žalbeno vijeće Haaškog suda donijelo je 16. prosinca 2012. oslobađajuću presudu nakon čega je odmah izašao na slobodu.

 
   

 

 

     

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Tihana Herceg Ivšić

 

Glazbenica, mezzosopran. 

 

Operna i koncertna djelatnost Tihane Herceg Ivšić obuhvaća nastupe u Sjedinjenim Američkim Državama, Srednjoj Europi i rodnoj Hrvatskoj. Glazbeno školovanje započinje u Glazbenoj školi Frana Lhotke u Sisku u razredu prof. Marice Pernar, a nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, diplomirajući solo pjevanje u klasi prof. Marije Borčić. Za vrijeme studija debitirala je u operi Hrvatskog narodnog kazališta u ulozi Cherubina u Mozartovom „Figarovom Piru“, što je bio početak daljnje uspješne operne i koncertne karijere.

Na koncertnom podiju nastupila je sa simfonijskim orkestrom Hrvatskog glazbenog zavoda u Hrvatskoj i u Njemačkoj, Los Angeleskom filharmonijom, Santa Barbara Master Chorale, Cuestamaster Chorale, Angeles Chorale i New England simfonijskim ansamblom u poznatoj koncertnoj dvorani „Carnegie Hall“ u New Yorku, pjevajući djela kao sto su: Handelov oratorij „Messia“, Mozartove „Veliku misu u c-molu“, „Krunidbenu misu“ iRequiem“, Bachov „Magnificat“ i „Paukenmesse“ J. Haydna te Requiem“ madžarskog kompozitora F. Hidasa.

Dobitnica je brojnih priznanja i nagrada, a posebno se mogu istaknuti: pjevačko natjecanje Metropolitan Opere, natjecanje „New York/New Jersey Alliance of Performing Artists“, „Santa Barbara Performing Foundation“, natjecanje mladih pjevača Hrvatske kao i dvije „Rektorove nagrade“ Sveučilišta u Zagrebu.  Danas djeluje u Hrvatskoj kao koncertna i operna umjetnica te utemeljiteljica udruge „Siscia Vox Mundi“ sa seminarskim radom za vokalne umjetnike.

 
           

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Karlo Ivančić

 

 

Glazbenik, pijanist.

 

Magistrirao je klavir u razredu Dalibora Cikojevića na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu na kojoj se trenutno usavršava u razredu Rubena Dalibaltayana. Osvojio je sedamnaest nagrada na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima. Posljednja nagrada je nagrada Heferer na 4. međunarodnom pijanističkom natjecanju Svetislav Stančić, u Zagrebu 2011. godine. Pored natjecanja, zapažene nastupe imao je na raznim festivalima i smotrama te je sudjelovao na seminarima uglednih hrvatskih i inozemnih profesora i pijanista (Noel Flores, Karl-Heinz Kämmerling, Eugen Indjić, Sijavuš Gadjijev, Piotr Paleczny, Avedis Kouyoumdjian, Martin Hughes, Péter Nagy, Grigorij Gruzman, Veljko Glodić, Đuro Tikvica). Održavao je samostalne recitale diljem Hrvatske, u Hrvatskom glazbenom zavodu te u dvoranama Matice hrvatske i Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. 2009. godine nastupio je kao solist uz pratnju Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Tomislava Fačinija. Dobitnik je stipendije Muzičke akademije za seminar u sklopu Ljetne akademije Prag-Beč-Budimpešta. Akademsku godinu 2011./2012. proveo je na usavršavanju kod Balázsa Szokolaya u Weimaru i Grazu. Stipendist je Sisačko-moslavačke županije i član ogranka mladih Matice hrvatske.

 
           

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ivica Kostelić

  Olimpijac, nositelj četiri srebrna olimpijska odličja. 

 

Olimpijac i osvajač četiri olimpijska srebrna odličja u alpskom skijanju; pripada krugu najboljih hrvatskih športaša svih vremena. Ivica Kostelić rodio se 23. studenoga 1979. godine u Zagrebu. Od malih nogu pokazivao je skijašku nadarenost pobjeđujući na dječjim skijaškim natjecanjima već 1992. god., od kada osvaja prva mjesta na svim važnijim utrkama u Italiji, Francuskoj i Sloveniji.

Na ZOI je nastupio četiri puta: u Salt Lake Cityju 2002., u Torinu 2006., gdje je osvojio prvo hrvatsko olimpijsko odličje u muškoj konkurenciji na Zimskim igrama,  u Vancouveru 2010., gdje je briljirao s još dva srebrna odličja, te u Sočiju 2014. godine (osvojeno još jedno srebro).

Prvi olimpijski nastup u Salt Lake Cityju 2002. proslavio je odličnim 9. mjestom u veleslalomu, a na idućim ZOI, 2006. u Torinu, osvaja srebrnu medalju u kombinaciji. Bilo je to prvo olimpijsko odličje za hrvatski zimski šport u muškoj konkurenciji. Slalomsku je utrku završio na 6. mjestu. U Vancouveru 2010., uz srebrno odličje u super kombinaciji, osvaja i srebro u svojoj najjačoj disciplini, slalomu. U veleslalomu je bio 7., a u superveleslalomu 16. Svoje uspjehe na ZOI-u nastavio je u ruskom Sočiju 2014. godine srebrnim odličjem u disciplini super kombinacija.

U svjetskom je kupu dosad upisao 26 pobjeda - 15 u slalomu, 9 u kombinaciji te po jednu u superveleslalomu i paralelnom slalomu. Usto ima i zlatno odličje u slalomu sa Svjetskog prvenstva u St. Moritzu 2003. godine, brončano u superveleslalomu sa SP-a godine 2011. u Garmishu te srebro iz Schladminga 2013. godine (super kombinacija). Da je najsvestraniji skijaš današnjice potvrdio je osvajanjem Velikog kristalnog globusa u sezoni 2010./2011.

 

„Poštovani studenti, stipendisti i donatori. Davati najbolje od sebe jedna je od najljepših odlika pojedinca, a takvim djelovanjem, uz njegovanje drugih vrijednosti, prosperira i cijelo društvo. Svi smo povezani na stvarni način prema principu primanja i davanja, a stipendisti i donatori su divan primjer toga. Podupiranje studenata u Hrvatskoj znači izravnu dobrobit za razvoj punih potencijala našega društva i domovine.“

Ivica Kostelić

 

 
   

 

 

     
 

 

 

 

Niko Kranjčar

 

Nogometni reprezentativac. 

 

Sin je nogometne legende zagrebačkog Dinama i Rapida iz Beča, Zlatka "Cice" Kranjčara. Niko nastupa za A reprezenatciju Hrvatske te je prošao sve omladinske reprezentacije. Već sa 16 i pol godina prozivali su ga velikim talentom i budućnosti hrvatskog nogometa, uz nerijetko uspoređivanje sa najvećim europskim igračima poput Zidanea. Prvi službeni nastup za zagrebački Dinamo, zabilježio je 2001. sa 16 godina.

 
   

 

 

     
 

 

 

 

Zlatko "Cico" Kranjčar

 

Nogometaš i nogometni trener. 

 

Zlatko Kranjčar dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" 2005. godine. Nakon Miroslava Ćire Blaževića, s 4 osvojena trofeja u dva trenerska mandata u Maksimiru, treći je najtrofejniji trener u povijesti GNK Dinamo. Proslavio se Cico potezom fair-playa 3. svibnja 2012. u utakmici iranskog prvenstva 2011./12. godine, kad je naredio svom igraču koji je trebao izvesti jedanaesterac neka ga promaši, budući da je sudac dosudio jedanaesterac u okolnostima u kojima ga uopće nije trebao dosuditi.

 
   

 

 

     

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Damir Kukuruzović

  Glazbenik, jazz gitarista.

 

Damir Kukuruzović svojevrstan je homage glazbi D. Reinhardta i S. Grappellia, dvojca koji je obilježio europsku glazbu 20. stoljeća, a sam Kukuruzović, inače vlasnik Siscia jazz cluba, već dugi niz godina slovi kao jedan od najvjernijih sljedbenika Djanga Reinhardta u Hrvatskoj. Najpoznatiji promotor francuskog jazza, Kukuruzovićev quartet, nastupao je na svim bitnijim festivalima u zemlji i inozemstvu promovirajući tradiciju Djangove glazbe i jazza. Na svom cd-u Green Hill Gipsy Swing, svirao je s najznačajnijim predstavnikom tog stila u svijetu,francuskim gitaristom Angelom  Debarreom te violinistom Loulou Djinom. Godine 2009. imao je turneju nazvanu „pariško čudo naharmonici“s Ludovicom Beierom, jednim od najtraženijih jazz harmonikaša današnjice. Na svom je glazbenom putu Kukuruzović surađivao i s drugim značajnim imenima iz svijeta jazza kao što je, Adrian B. Burns ( poznat po svojim nastupima s Billom Wymanom i Rhitam Kingsima), Raphael Fays najpoznatiji romski flamenco ghitarist,a 2011. godine imao je zajedničku tuneju s vrlo traženim manouche glazbenikom iz Strassburga, Yourgui Loefflerom. Surađivao je i sa Zaz (danas  najpoznatijom pjevačicom Europe), Wawau Adlerom, Zoranom Predinom, Telefon Blues Bandom, Jasnom Bilušić, Soul Fingersima, Mirom Ungarom,Terezom Kesovijom itd.. Osim quarteta Kukuruzović se u rodnom Sisku 2005. godine odlučuje utemeljiti Siscia jazz club internacionalnog značaja, te međunarodni festival jazza i bluesa (Siscia open jazz & blues festival) na obalama Kupe koji su do sada posjetili mnogi svjetski jazz glazbenici. Fender Mega Muzika, 2011. godine dodijelila mu je nagradu za najistaknutijeg akustičnog jazz gitaristu Hrvatske.

 
           

 

 

 

 

 

 

Željka Markić  

 

 

 Poduzetnica, liječnica, utemeljiteljica inicijative "U ime obitelji".

 

Dr. Željka Markić, rođena u Zagrebu gdje je završila Klasičnu gimnaziju i studij medicine. Prije deset godina je pokrenula i vodi obiteljsku tvrtku koja se bavi prevođenjem i kliničkim ispitivanjem lijekova. Tijekom Domovinskog rata radila je kao ratna izvjestiteljica za HRT i producentica za BBC, NBC, RAI. Radila je na više nagrađivanih dokumentarnih filmova o ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a kao stručna suradnica Humar Rights Watcha prikupila je niz svjedočanstava  Hrvata i Bošnjaka koji su prošli srpske logore u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Osnivačica je hrvatske podružnice i članica međunarodnog upavnog odborameđunarodne udruge Mary's Meals/ Marijini obroci, koja svaki dan na mjestu obrazovanja, u školi, hrani više od milijun djece u najsiromašnijim zemljama svijeta. Osnivačica je udruge Obiteljsko obogaćivanje koja od 2010 godine po cijeloj Hrvatskoj organizira radionice o odgoju djece. Članica je upravnog odbora U ime obitelji te je sudjelovala u organizaciji prvog građanskog referenduma u Republici Hrvatskoj koji je održan 1.12.2013. godine i na kojem je gtoovo 70% birača glasalo za ustavnu zaštitu braka kao životne zajednice žene i muškarca. Udana je za Tihomira Markića, urologa i s njim ima 4 sina.

 
       

 

 
   

 

 

 

 Ksenija Abramović 

 

Poduzetnica i galeristica.

 

Ksenija Abramović već više od jednog desetljeća aktivno djeluje u humanitarnom i građanski aktiviranom radu u Hrvatskoj. Utemeljiteljica je udruge „Ime dobrote“, te je danas vlasnica i direktorica tvrtke ETNA d.o.o., koja zapošljava 35 visokoobrazovanih stručnjaka na razvoju i implementaciji financijskih aplikativnih rješenja, specijalizirana za bankarstvo. Bila je članicom organizacijskog odbora građanske inicijative U ime obitelji te je od početka 2013. aktivno sudjelovala u odlukama i pripremi za izjašnjavanje građana o raspisivanju referenduma s referendumskim pitanjem: „Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca? Članicom Udruge U ime obitelji prestala je biti 28. siječnja 2014. kako bi se u potpunosti posvetila razvoju Laudato TV, obiteljske televiziju, koja će svoj program emitirati gledateljima u domovini i dijaspori, a cilj joj je promicati kršćanske i tradicionalne obiteljske vrijednosti, te ljubav prema Bogu, čovjeku i domovini. Želi razbiti medijsku blokadu, hrvatskoj javnosti omogućiti istinit i potpun uvid u društvena zbivanja, osobito ona koja se tiču tema vezanih za Crkvu i interese hrvatskog naroda. 

 
   

Ante Deur 

 

 

Hrvatski branitelj 

 

Ante Deur, iz Stankovaca kod Šibenika, u obranu Hrvatske krenuo je s dvadeset godina. Krajem travnja 1991. godine, prijavio se u Specijalnu policiju u Rakitje. Prva ratišta bila su Osijek, Erdut, Aljmaš, Dalj, gdje se po prvi puta suočava s pogibijom suboraca. Potom se prebacuju u obranu Vukovara, odakle izlazi u proboju dan uoči pada grada. Nakon pet dana domogao se Vinkovaca i vratio u bazu u Rakitje. 

Nakon pakla Vukovara nije otišao u zasluženu mirovinu nego s veteranima 204. brigade odlazi na južno bojište, a s 5. brigadom sudjeluje u borbama u zadarskom zaleđu i operaciji “Zima 94″te ponovno na južnom bojištu. Nakon Domovinskog rata, do umirovljenja 2000., radio je u Ministarstvu obrane. Ponosni je otac sedmero djece. 

 
   

Đuro Glogoški 

 

Umirovljeni pukovnik HV-a

 

Đuro Glogoški (51), umirovljeni  je pukovnik HV-a,i predsjednik udruge 100-postotnih invalida Domovinskog rata.Prije početka Domovinskog rata rođeni Osječanin Đuro Glogoški živio je u obližnjem Ivanovcu (prije rata se selo zvalo Jovanovac). Otac Stjepan, porijeklom Zagorac, još je živ, a i sam je civilna žrtva rata, dok je Đurina majka Ljubica, rodom iz Dalmacije, umrla. Đuro ima starijeg brata i mlađu sestru. Usred nemilih ratnih događanja, 3. siječnja 1992. geler ga pogađa u vratnu kralježnicu što bitno određeuje njegov daljnji životni put. Ponosni je otac dvojice sinova. 

 
   

Josip Klemm

 

Hrvatski branitelj, predsjednik Udruge Specijalne policije RH

 

Josip Klemm rođen je 1972. godine u Slavonskom Brodu. Aktivni je sudionik Domovinskog rata, hrvatski branitelj, predsjednik Udruge Specijalne policije Republike Hrvatske. S 18 godina pridružuje se Antiterorističkoj jedinici Lučko. Već u srpnju 1991. uključio se u rat. Borio se na ratištima u zapadnoj Slavoniji i na dubrovačkom području. I nakon Domovinskoga rata ostao je specijalac, sve do 2001. godine. Trenutačno je u mirovini, no aktivno se bavi problematikom vezanom uz hrvatske branitelje.  

Vlasnik je tvrtke "Klemm Security" koja se bavi tjelesnom i tehničkom zaštitom .

 
   

Venera Kordić

 

Psihologinja i pedagoginja

 

Venera Kordić (rođena 1964) diplomirala je studij psihologije i pedagogije na Sveučilištu u Sarajevu te se nakon studija zaposlila kao pedagog u OŠ-u »Kaonik« u općini Busovači i na tom radnom mjestu dočekala početak rata u Srednjoj Bosni. Njezin suprug Dario Kordić (rođen 1960), diplomirao je 1983. na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Dario i Venera imaju jednog sina i dvije kćeri: Vladimira, pripadnika OSRH, rođenog 1987, Mariju rođenu u ožujku 1992. i Elizabetu rođenu u srpnju 1995. godine.

 
   

Dario Kordić

 

Novinar

 

Dario Kordić (rođen 1960), diplomirao je 1983. na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu kao najbolji student i dobitnik nagrade »Hasan Kikić« te se 1985. godine zaposlio u poduzeću »Vatrostalna« u Busovači. Po struci novinar, Dario je oduvijek bio izrazito talentiran za komunikaciju i stvari organizacijske naravi. Kao dopisnik, pisao je i za sarajevski list »Oslobođenje«. Dario i njegova supruga Venera imaju jednog sina i dvije kćeri: Vladimira, pripadnika OSRH, rođenog 1987, Mariju rođenu u ožujku 1992. i Elizabetu rođenu u srpnju 1995. godine.

 
   

Anto Kovačević 

 

Profesor Sveučilišta u Ljubljani

 

Anto Kovačević rođen je u Adi, općina Odžak  Bosna i Hercegovina,1952. godine. Za vrijeme školovanja bio je pitomac sjemeništa na Šalati i u Zadru, a kasnije stipendist austrijske Vlade za studija filozofije u Beču. Za vrijeme jugoslavenskog komunističkog režima, 18. listopada 1981., uhićen je, saslušan i odveden u pritvor u Doboj. U montiranom političkom procesu dvojica bečkih studenata bila su prisiljena opteretiti ga optužbama. Amnesty International proglasila je Antu Kovačevića »zatvorenikom savjesti« jer nije zagovarao nasilje u svom zalaganju za promjenu državnog sustava, te jer je osuđen zbog svojih mišljenja i govora. Nakon izlaska iz zatvora, zahvaljujući Društvu slovenskih pisaca, zaposlio se na Sveučilištu u Ljubljani.

 
   

Niko Kovač 

 

Hrvatski nogometni reprezentativac i reprezentativni kapetan

 

Niko Kovač  rođen je u Berlinu, 15. listopada 1971. Bio je hrvatski nogometni reprezentativac, reprezentativni kapetan i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Profesionalni je nogomet Kovač započeo igrati u berlinskoj Herthi, nastupao je i za Bayer Leverkusen, Hamburger SV te Bayern München, a igračku je karijeru okončao u austrijskom Red Bull Salzburgu. Za Hrvatsku je izabranu vrstu debitirao 1996. godine i do 2008. ubilježio 83 nastupa te postigao 14 pogodaka. Stariji je brat nogometaša Roberta Kovača.

 
   

Tomislav Kršnjavi 

 

Kipar

 

Tomislav Kršnjavi rođen je 16.09. 1975. u Zagrebu.
Maturirao 1994. na Školi Primjenjenih umjetnosti u Zagrebu.
Diplomirao kiparstvo 1998. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Predavao kiparstvo na Školi za primijenjenu umjetnost u Rijeci od 2001. do 2003.Vodio autorsku likovnu radionicu Psihijatrijske bolnice «Sveti Ivan» Zagreb od 2004. do 2006. Član HDLU-a Zagreb.
Samostalni umjetnik, član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2004. Do sada izradio preko 75 javnih skulptura. 
Sudjelovao na preko 20 skupnih izložbi i 9 samostalnih.

 
   

Monika Leskovar 

 

Hrvatska violončelistica 

 

Monika Leskovar (Kreutztal, Njemačka, 15. ožujka 1981.) je hrvatska violončelistica. Počela je svirati violončelo sa 6 godina u klasi prof. Dobrile Berković-Magdalenić. Završila je poslijediplomski studij kod prof. Davida Geringasa u Berlinu. Pored toga usavršavala se i kod drugih violončelističkih pedagoga kao što su Valter Dešpalj, Mstislav Rostropovič, Eleonore Schoenfeld i dr. Dobitnica je mnogih hrvatskih i međunarodnih nagrada i priznanja. Trenutačno svira na talijanskom violončelu Vincenza Postiglionija iz 1884. koji je dobila na doživotno korištenje od Grada Zagreba i Zagrebačke filharmonije. Dosada je nastupala s glazbenicima kao što su Giovanni Sollima, Krzysztof Penderecki, Sofija Gubajdulina, Gidon Kremer i Julian Rachlin, Jurij Bašmet i Tabea Zimmermann, Boris Berezovski i Richard Hyung-ki Joe.

 
   

Josip Pečarić 

 

 

Matematičar i publicist 

 

Josip Pečarić rođen je u Kotoru 1948. godine. Diplomirao je 1972., magistrirao 1975. elektrotehniku, a doktorirao je 1982. godine matematičke znanosti disertacijom "Jensenove i povezane nejednakosti". Redoviti je profesor na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, voditelj seminara "Nejednakosti i primjene" na Matematičkom odjelu PMF-a i glavni istraživač istoimenoga projekta Republike Hrvatske. Osim što je redoviti član HAZU, aktivni je član The New York Academy of Science. Jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka u području teorije nejednakosti, pa u svjetskim referativnim žurnalima (SAD i Njemačka) za njega kažu da je "veliko ime u teoriji nejednakosti". Jedan je od deset svjetskih matematičara čiji broj radova danih na MathSciNet-u prelazi brojku 500. Najplodniji je hrvatski znanstvenik s oko 800 znanstvenih radova iz područja matematike, te više od dvadeset publicističkih knjiga, u kojima se bavi temama ključnim za razumijevanje stvaranja hrvatske države.

 
   

Marko Perković Thompson 

 

 

Glazbenik 

 

Marko Perković rođen je 27. listopada 1966. godine u selu Čavoglave, u Zagori (Šibensko-kninska županija). Srednju školu završava u Splitu.  Po početku Domovinskog rata 1991. godine Marko se pridružio Zboru Narodne Garde. Marko je u to vrijeme u rukama imao američku strojnicu Thompson, po kojoj je i dobio nadimak. Iz toga doba potječe i prva Markova pjesma – legendarna "Bojna Čavoglave". Pjesma se brzo proširila cijelom Hrvatskom i postala je jednim od prepoznatljivih simbola prvih dana Domovinskog rata. Nakon obrane Čavoglava 1992. godine Marko počinje priređivati humanitarne koncerte diljem Hrvatske. 1992. godine izlazi i njegov prvi album Moli mala. Godinu dana nakon završetka rata, 1996. godine Marko je završio i svoj treći album Geni kameni. Godine 1998. godine izlazi uspješni album Vjetar s Dinare, a 2002. godine ponavlja uspjeh s albumom E, moj narode. 2003. godine izlazi kompilacija Sve najbolje s 18 pjesama. Na njoj se pojavljuje i jedna nova pjesma "Ivane Pavle II", koja je posvećena dolasku pape Ivana Pavla II. u Republiku Hrvatsku.

 
   

Marijana Petir 

 

 

Političarka i zastupnica u Europskom parlamentu 

 

Marijana Petir rođena je u Kutini, 4. listopada 1975. Završila je dva fakulteta: Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu i Katoličko-bogoslovni fakultet u Zagrebu. Na Sveučilištu u Zagrebu je završila i poslijediplomski studij iz Managementa neprofitnih organizacija i socijalnog zagovaranja. Trenutno obnaša dužnost hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu, vanjska je članica Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora, voditeljica Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije, članica Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj EU Parlamenta, bivša saborska zastupnica i zamjenica župana te  potpredsjednica HSS-a. Glavno područje njenog stručnog rada su odnosi s javnošću, a u njenom političkom radu ističu se teme ženskih prava i zaštite okoliša.

 
   

Božo Prka 

 

Ekonomist, bivši ministar 

 

Rođen je 1. siječnja 1958. u mjestu Golinjevo kod Livna, BiH. Osnovnu i srednju školu završava u Đakovu. Diplomirao je a zatim magistrirao na Ekonomskom fakultetu.Najprije se zaposlio u Slaviji PPK., današnja Diona. Radio je u komercijali, zatim je vodio odjel nabave a 1985. postao je direktor financija. U Vladi Nikice Valentića bio je ministar financija. 1998. postaje predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, u  to vrijeme u državnom vlasništvu.U braku sa suprugom Sanjom ima tri kćeri, Jelenu, Katarinu i Petru, te sina Ivana.

 
   

Marija Slišković 

 

 

Predsjednica udruge "Žene Domovinskog rata"

 

»Snaga ljubavi: činiti dobro« - geslo je udruge »Žene u Domovinskom ratu« koja okuplja hrabre i domoljubne žene čija je predsjednica Marija Slišković.

Udruga je osnovana g. 2005. zbog prikupljanja i objavljivanja svjedočanstava žena čija je žrtva na razne načine utkana u slobodu naše domovine, a sve je sabrano u šest objavljenih knjiga - Kako se branila Hrvatska u Zagrebu, Osijeku, Zadru, Sisku, Petrinji i Škabrnji - opisuje 178 potresnih svjedočanstava za koje predsjednica Slišković kaže: »U njima se iščitava ljubav žena koju su pokazale prema domovini, domu, obitelji, djeci i odgovornosti. Ti zapisi govore o našem odnosu prema domovini i svima nama g. 1991. kad je izvršena agresija na Hrvatsku. Mi smo svjedoci tog vremena.«

 
   

Jakov Sedlar 

 

 

Hrvatski redatelj 

 

Rodio se u u Splitu 6. studenog 1952. Završio Filozofski fakultet u Zagrebu. Studirao režiju na Akademiji za kazalište film i televiziju u Zagrebu.

Kao filmski redatelj debitira kratkometražnim filmovima likovne tematike "Hvalen budi… "(1980.) o Ivanu Večenaju i "Mijo" (1983.) o Miji Kovačiću. Vrlo mu je zapažen dugometražni prvijenac "Jeste li bili u Zagrebu gospodine Lumiére "(1985.), kompilacija filmskih zapisâ zagrebačkih pionira "sedme umjetnosti". Nakon toga slijede također dugometražni dokumentarni filmovi "Lijepa naša" (1987.), "Sakralna umjetnost u Hrvata" (1989.) te "Hrvatska naivna umjetnost" (1990.). Na igranom filmu debitira melodramom s tematikom umiranja "U sredini mojih dana "(1988.), s dokumentarističkim prizorima hodočašća Gospi u Međugorju. Uspješan je i kao kazališni redatelj (DK "Gavella" i Jazavac u Zagrebu, Dubrovnik) – u prvom redu u suvremenom repertoaru. Organizira brojne kazališne predstave za hrvatsku emigraciju u inozemstvu (Europa, SAD, Kanada, Južnoafrička Republika, Australija i Novi Zeland). 1991. radi kao intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Film "Gospa" snimljen u hrvatsko-američkoj produkciji vezan je uz događanje oko međugorskih ukazanja. Glavnu ulogu u filmu je igrao američki glumac Martin Sheen.

 
   

Josip Stjepandić 

 

 

Hrvatski znanstvenik i nagrađivani inovator

 

Josip Stjepandić rođen je u Modriči 1961. godine. Diplomirao je 1983. godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, doktorirao je 1985. godine na TU Graz. Od 1994. godine do 1996. godine, Izvanredni profesor na University of Applied Sciences Dortmund. Danas radi u PROSTEP AG, Darmstadt, Njemačka. Primio je nagradu za inovaciju pokrajine Hessen, za 2000. godinu i nagrada za inovaciju Doma njemačkoga gospodarstava, Berlin, za 2000. godinu.

 

 
   

Stanko Šarić 

 

Glazbenik 

 

Stanko Šarić jedan je od osnivača grupe Najbolji hrvatski tamburaši. Grupa se pojavila 1983., kada su se na tadašnjoj glazbenoj sceni pojavili s albumom "Ni sokaci nisu što su nekad bili."

 
   

Zdravko Tomac 

 

Političar, publicist 

 

Zdravko Tomac rodio se u Garčinu 1937. godine. Diplomirao je na Ekonomskom, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U doba SFRJ je bio u redu uglednijih političkih teoretičara. U doba Domovinskoga rata Tomac obnaša dužnost potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva (1991.-1992.), a kasnije je zastupnik u Hrvatskom saboru (1993.-2003.) i potpredsjednik Sabora (2000.-2003.). Na predsjedničkim izborima 1997. godine bio je kandidat za predsjednika Republike Hrvatske.

 
   

Zoran Vakula

 

Hrvatski meteorolog 

 

Zoran Vakula rođen je u Virovitici, 26. kolovoza 1970. Osnovnu školu završio je u Pitomači, a srednju u Virovitici. U Zagrebu je završio Prirodoslovno-matematički fakultet, smjer geofizika s meteorologijom. Od 1994. godine zaposlen je u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Od 1996. radi i kao prezenter vremenske prognoze na radiju i televiziji. Danas djeluje kao glavni meteorolog Hrvatske radiotelevizije.

 
   

Davor Vrbanek 

 

Obrtnik 

 

Davor Vrbanek vlasnik je uslužnog obrta "GME" osnovanog 1992 godine sa sjedištem u Sunji, V. Nazora 59a, gdje su ujedno smješteni radionički i skladišni prostor. Obrt posluje i u uredu u Sisku, I.K. Sakciskog 9a. “GME” zapošljava 30 djelatnika elektro i građevinske struke. 

 
Joomla 3.0 Templates - by Joomlage.com